MARINA MESEK – FINALISTKINJA VOLONTERSKOG OSKARA 2017.

 

 

igraMarina Mesek profesorica je filozofije koja već četiri godine nesebično svoje slobodno vrijeme provodi volontirajući u brojnim udrugama − od pomoći mladima s invaliditetom, inicijative mladih za ljudska prava, organizacije sportskih događaja, kreativnim radionicama, pružanje pomoći djeci s poremećajima u ponašanju i mnogim drugim. Međutim, jedno joj je mjesto posebno priraslo srcu, a to je Dom za starije osobe Maksimir gdje volontira od 2015. i gdje je samo ove godine sakupila čak 300 volonterskih sati.
ludbreg
Budući da joj volontiranje predstavlja način života, Marina nije volonterka koja će svoj zadatak obaviti i otići, već je postala dio doma jer se, osim na individualnim druženjima koji umirovljenicima nastoje uljepšati slobodno vrijeme, Marinin doprinos pokazuje u pratnji korisnika Doma na liječničke preglede koji su česti i stresni za starije osobe − posebno ako ih moraju obavljati sami. U Domu naglašavaju kako je Marina osoba koja se uvijek rado odazove na pratnje u bolnicu što zahtijeva angažman i do 14 sati tjedno.
 
Ono što i njoj predstavlja smetnju u svakodnevnome životu oštećenje je vida s prisutnim velikim razlikama u sposobnosti rezidualnog vida što Marinu ne zaustavlja u njezinom pozivu da bude ruka i podrška onima koji nemaju rodbine i bližnjih te se, kako kaže, tijekom volontiranja sa starijima naučila nesebičnosti i darivanju: „Motivacija za volontiranjem bila je želja za pomaganjem, rad s ljudima, upoznavanje različitih životnih situacija, učenje strpljivosti, toleranciji, zahvalnost za stvari koje se same po sebi čine normalne i uobičajene, npr. da možemo sami hodati, voljeti, čuti i biti samostalni.“